Objašnjenje
Da bismo pravilno govorili engleski neophodno je da se držite fiksnog rasporeda reda reči u rečenici. Upravo je zbog toga ovaj jezik "težak", jer nam je svima lakše da prevodimo sa maternjeg jezika (što baš i ne garantuje uspeh). Zbog toga je neophodno da što više slušamo jednostavne tekstove ili pesme, da bi nam taj zadati raspored reči počeo da zvuči "prirodno" :)
Danas bih iskoristila priliku da dok ponavljate postavljanje pitanja u prošlom vremenu, vidite raspored reči u engleskoj upitnoj rečenici:
Ako u rečenici imate (pomoćni) glagol "to be" ili "to have" ili modalni glagol (must, can, should, will...), upitna rečenica će se uvek graditi inverzijom (subjekta i (pomoćnog) glagola)
She is hungry. - Is she hungry ? (glagol to be u Present Simple vremenu)
He has got a friend - Has he got a friend ? (Present Simple)
I can help her ! - Can I help her ? (Present Simple)
We have seen it. - Have you seen it ? (Present Perfect Simple)
I am running - Are you running ? (Present Progressive)
I'll help you ! - Will you help me ? (Future Simple)
They were jumping. - Were they jumping ? (Past Continuous)
Međutim, ako se u rečenici ne nalazi nijedan pomoćni glagol, već samo glavni koji nosi značenje, u pomoć će priskočiti glagol "to DO", koji ama baš ništa ne znači (zato se i zove pomoćni), već jednostavno pokazuje da se radi o upitnom (ili negativnom obliku). Kroz različita vremena ovo DO poprima i različite oblike, ali na opštu radost, nema ih baš puno:
Present Simple:
DO ide uz subjekat u prvom i drugom licu jednine i svim licima množine (Do I/you/we/they sleep every night?)
DOES ide uz subjekat u trećem licu jednine (DOES she/he/it play the piano ?)
Past Simple:
DID ide uz subjekat u svim licima u prošlosti (DID I/you/he/she/it/we/they break the vase yesterday?)
Sada kada vidite princip građenja pitanja, vidite da nije komplikovano - sve je u suštini slično našem jeziku, s tim što "do" možete uslovno shvatiti kao naše "li", koje samo pokazuje da se radi o pitanju.